Vladislav Cvitanović
PABIRCI IZ PROŠLOSTI MJESTA BOKANJCA
Prvi mu je naziv «Bokanj Studenac» iz 1349. godine, zatim «Bokanjac» iz 1355. (Bianchi, Zara cristiana 1879, 395.) ali lijepo njegovo ime «OVRLJICA»-Houerhlizza spominje se u zadarskim notarskim spisima od godine 1498-1592. više puta. I glagoljske matice u Bokanjcu spominju Ovrljicu: Godine 1754 Ažić i Čuran oba od Ovrlice (glagoljska matica vjenčanih, stranica 74-75.) te godine 1725. Žodan i Meštrović od Ovrlike i godine 1754. Kanjer iz Vrlike (glagoljska matica krštenih,48 i 104 stranica.) Crkva je prvotno bila posvećena sv. KURNELU i ČUBRIJANU (glag.mat.vj. od 1623, a godine 1658. je zapisano sv. Čubrijan i sv. Ciprijan), pa se zbog toga u starini zvao «Parochia sv. Cypriani» iz 1387. godine. (Bianchi,Q.C.395.) stoga ne stoji tvrdnja Bianchia, da se tako zvalo selo zbog bratovštine sv. Ciprijana. Godine 1769. je sagrađena nova crkva (današnja) posvećena sv. Šimi i Tadeju (glagoljska matica krštenih 127 stranica). Ne znam, koliko možemo vjerovati Bianchi-u (O.c.394), da je Venecija izgradila župnu crkvu sv. Šime godine 1409. kad znamo, da su Mlečani došli u Zadar godine 1409 u mjesecu srpnju, a k tome vidimo kontinuitet župne crkve sv. Kurnela i Čubrijana od godine 1387-1768. Godine1646. selo zapališe Venecijanci zbog ratnih operacija, da se Turci njime ne posluže (Bianchi, O.C.393).I glag.mat. vjenč.to potvrđuje, jer nema zapisa vjenčanih od godine 1646-1655. a godine 1656.je opet formirano selo sa službom Božjom.
Ovdje se moramo na trenutak zaustaviti i reći: «Glag. mat. krš. datira od 1692-1821. to je točno, ali je isto tako točno da je čitava matica ispisana u crkvi sv. Šime, (...ja don Šime Delić parohijan crikve sv. Šime krstih ditića... itd.) Kako je onda crkva mogla biti izgrađena 1769. ako je prvo vjenčanje u crkvi sv. Šime obavljeno na 9. veljače 1682. (...ja don Jerolim Šangulin parokian na Bokancu učinih naviščena u crikvi svetoga Šime upitavši jih...)» Što se tiče stranice 127 ona se ne razlikuje po ničemu od ostalih stranica, međutim stranica 1. (prva) daje nam, po meni, obilje podataka iako je stranica dosta kusava. Na prvoj stranici vidimo da parohijan Bokanjca, Šime Delić, krsti 1692. u crkvi sv. Šime a kao kumovi su navedeni Ive Butorac i Sto… Butorčeva oboje iz Vrlice. (komentar navoda Nino-Vitomir Pavić). Vladislav Cvitanović dalje obrađuje glagoljske matice te piše.
Glagoljska matica vjenčanih, datira od 1623.-1829. svojina župne crkve u Bokanjcu. Veličina:286 x 100 mm. Ukoričena u karton. Dobro sačuvana. Ima 160 stranica. Prazne 127-160. Stara numeracija od 1.-21. Ispisana je kurzivnom glagoljicom od samog početka do godine 1797. (do 103 stranice), a latinicom od 1773-1777. (stranice 85-88.) te od 1797. pa do konca. Čitljiva, neizdana, pisci župnici Bokanjca. Od godine 1623.-1635. nema oznake godine, stranica 4 počinje sa godinom 1636, stranica 7 ima godinu 1645, a stranica 8 godinu 1656., jer je godine 1646. selo bilo zapaljeno i uništeno zbog ratnih operacija, a tek 1656. godine je selo uspostavljeno i ove godine počinju upisi vjenčanja, (sa priličnim brojem novog stanovništva). Između 18 i 19 stranice osječen je 1 (jedan) list i ovdje su pobrkane stranice, jer na stranici 18 je godina 1682. a na stranici 19 godina 1670. Oko 1696. godine formirano je novo selo ispod Smokovića, katoličko selo, jer su ove godine pravoslavni došli u Smoković, i ovo novo selo potpadalo je pod župu Bokanjac do oko 1700.godine. Ovo zaključujem na temelju bilješke parohijana Šime Delića na stranici 29. «I ovo bi prvo veselje u selu novom ispod Smokovića, i bih tute v dom Šime Belić.Bih tad mlad i neufaj se čoviće u mladost, zašto će te privariti smrt.» (Ispravak »Knjiga vjenčanih 1636-1829, stranice 28». «I ovo bi prvo veselje u selu novom ispod Smokovića, i bih tute ja don Šime Delić» … ne vjerujem da je V. Cvitanović napravio onakav previd, prije će biti da su rukopisi stalnim strojnim prepisivanjem izgubili točno značenje rečenice, komentar Nino Pavić.) Godine 1751. sklopljeno je jedno vjenčanje u crkvi blažene Gospe Masline više grada (str.72-73) a to bi bio dokaz , da je u to vrijeme crkva Gospina na Belafuži (onda zvana Gospa od Masline) bila na teritoriju župe Bokanjac. Od godine 1667. pisci označuju mjesto osoba. U matici se nalazi velik broj ne mještana ili kao mladenci ili kao kumovi.
Glagoljska matica krštenih, datira od 1692-1821. godine. Svojina župne crkve u Bokanjcu. Veličina 300x104 mm. Neukoričena, ima 118 stranica. Prazne : 59, 72-74, prilično sačuvana, prve stranice kao i zadnja nešto kusave. Nije bila numerirana.Ispisana je kurzivnom glagoljicom do 1799. godine, (do 83 stranice) a latinicom od godine 1775-1776, te od godine 1799 pa do kraja. Čitljiva, neizdana, pisci parohijani Bokanjca. Pisarske osobine : glagoljsko slovo «d» služi im i za «dj», glagoljsko «št» također za «dj». Godine 1735. glagoljsko slovo «i» je položito sa točkom gore ili uspravno slovo sa točkom na lijevoj strani pri vrhu, godine 1755. glagoljsko «št» znači mu «j» npr. «štnegove»,njegove. Od godine 1775-1799. imamo dijakritički znak za oznaku slova «Nj» i «Lj» a to je kvaka ozgor slova «N» i «L» nešto savinuta. Nešto sličnoga nađoh u glagoljskim kodeksima u Olibu, Salima, Kalima i Pašmanu. Godine 1702. krštena je jedna dijevojka neznanog oca i majke, na stranici 60 zabilježena su 3 krštenja iz 1708. i 1709. a na predhodnoj stranici je kurentna godina 1730. Između stranice 90 i 91 istrgnut je jedan list. Na stranici 61-71 zapisani su krizmanici od 1692-1782. Evo jedan interesantan podatak: 1692. (Glag.č.h.p.b.) krizma se Elina Šarić, a koja biše Turkinja, i bi kuma Ivanica Alavić iz Suhovara, (str.63.) ovo je zarobljenica Turkinja za doba ratova sa Turcima, pak je zastalno bila krštena i sad krizmana. U ovoj matici nalazi se lijepi broj patronimika (kao kumovi) iz bliže i dalje okolice, poglavito iz Zadra. 1765. godine kršteno je jedno dijete nađeno kraj puta neznanog oca i majke. Broj vjenčanih varira od 0-5 svake godine. Npr: 1636. 2; 1645. 1; 1656.1; 1687. 5; 1702. 3; 1750. 2; 1800. 2; 1828.1; Broj rođenih ; 1692. 2; 1700. 10; 1720. 2; 1760. 5; 1802.12; 1810. 3; 1820. 7.
| 
