Na sajtu www.rodoslovlje.hr , 03. aprila 2009. objavljen je moj članak:
" Rodoslovlje, moja misija".
Rodoslovlje, moja misija
Genetski materijal, koji primamo začećem, jeste kod, koji dobijamo ne svojom voljom, a koji uveliko određuje našu psihofizičku strukturu.
Taj kod je sinteza bezbroj genetskih kodova naših predaka. Poznavanje fizičkog izgleda, temperamenta, zdravstvenog statusa, nivoa obrazovanja, kao i mnogih drugih činjenica iz života naših predaka, može nam pomoći da bolje razumijemo sebe.
Mada je za našu ukupnu pojavu, neosporano značenje fenotipa tj.utjecaja okoline, načina i vremena u kome živimo, naš genotip je ipak onaj ključni, inicijalni supstrat čije značenje znanost još uvijek pokušava sagledati.
Postoji više početnih motiva za moje bavljenje rodoslovljem.
Moja baka Sofija Grba je osoba, koja je imala jednu od ključnih uloga u formiranju mog svjetonazora, i čija je zasluga što je projekat zaživio.
Boraveći uz njen bolesnički krevet i slušajući je, ja sam se vraćao u ono daleko bezbrižno djetinjstvo u Grubišnom Polju. Osjetio sam da u meni još uvijek žive slike kraja i ljudi, mirisi i zvukovi.
Shvatio sam da mnogi dragi ljudi koji su uljepšali moje dječačke dane, više nisu u životu. Njih se samo rijetko spominje, na nekoj sahrani ili vjenčanju, ili kada kalendar pokaže neki datum koji boli.
Previše je bolnih datuma u istoriji moje porodice.
Razgovarajući sa bakom, posramio sam se pred činjenicom, da o povijesti svoje porodice i našeg kraja, ne znam skoro ništa.
To neznanje sam prepoznao kao neodgovornost prema mojim precima, mojim potomcima i srpskom narodu kome pripadam.
Pokazalo se da je moja baka neiscrpna riznica podataka i priča
Počeo sam bilježiti, snimati na traku, slikati, sakupljati stare slike, skenirati, pretraživati internet, pisati mailove, posjećivati knjižnice i arhive.
Brzo se pokazalo da je nemoguće raditi na povijesti porodice, a nepoznavati povijest naroda i crkve kojoj porodica pripada i nerazumjevati povijesne okolnosti u kojima se priča događala.
Odlučio sam se da zabilježim i uključim u stablo sve porodice sa kojima se moja porodica orodila, i one sa kojima su se te porodice orodile.
U velikoj većini, to su srpske porodice porijeklom sa područja Zapadne Slavonije i to Grubišnog Polja, Velikih i Malih Zdenaca, Orlovca, Donje Kovačice, Velike Pisanice,Velike Peratovice, Bedenika,Velike i Male Barne, Rašenice, Gakova, Djakovca i Velikog Grđevca.
Među više od 5000 osoba sa preko 750 prezimena povezanih u jedinstveno stablo ima naravno i priličan broj hrvatskih, čeških, mađarskih, bošnjačkih, američkih i inih prezimena.
Potomci tih porodica rasuti su širom svijeta.
Posebno je zadovoljstvo uvezati članove porodica koji jedni za druge nisu znali da postoje.
Zbog niza subjektivnih, ali i objektivnih razloga nisam niti približno zadovoljan onime što sam do sada uradio.
Najteže mi pada kada saznam da se neko, tko je bio dragocjen izvor podataka, upokojio. Još je teže saznanje da sam znao za tu osobu a nisam stigao da je posjetim. U isto vrijeme snažan je dojam na mene ostavila jedna, sada pokojna baka koja mi je rekla:
„ Diko, ja tol‘ko toga znam, al’ nemam kome reći. Molila sam Boga da me ne uzme dok nekome ne ispričam “
Nedovoljna sistematičnost i nedostatak vremena predstavljaju mi veliki problem.
Činjenica da živim u susjednoj državi i da se za jednodnevnu posjetu potroši pet sati samo na vožnju, otežava posao. Troškove ne treba niti pominjati.
Tragična događanja u II svjetskom ratu, poratne ekonomske migracije i odlazak u izbjeglištvo velikog broja ljudi tokom i nakon posljednjeg rata imali su za posljedicu opstanak moje porodice kao i srpskog naroda u cjelini u Zapadnoj slavoniji u tragovima.
Poneke, uglavnom starije osobe koje još uvijek žive na tom području rado me primaju i otvorenog srca pričaju o sebi kao djeci krajiških graničara, potomaka onih koji su uglavnom od XVI – XVIII stoljeća došli u te krajeve da na braniku hrišćanstva – kršćanstva odigraju plemenitu i u isto vrijeme tragičnu ulogu.
Snimio sam više intervjua sa ljudima od kojih većina više nije u životu. Pričaju o djetinjstvu, o tome kako se živjelo, obrađivalo zemlju, šta se jelo, kako se obrazovalo, slavilo, tugovalo...
Slikao sam stare dokumente, prikupio neke stare predmete. Od crkve Vozdviženja Časnog krsta u Velikim Zdencima, osveštane 1744 godine, u kojoj je krštena većina mojih predaka sa očeve strane, a koja više ne postoji, imam sačuvanu jednu ciglu. Koliko samo jedna obična stara cigla može čovjeku značiti.
Prikupio sam i skenirao mnogo fotografija slikanih prije II svj. rata. Poseban je osjećaj promatrati oči i izraze lica tih ljudi, njihove frizure, odjeću, obuću, nakit, ukrase, težačke ruke.
Slikao sam u posljednjih desetak godina po grobljima, veliki broj spomenika, lijepih i interesantnih. Neke od njih, primjećene na starim slikama sam otkopao iz zemlje i ponovo uspravio. Boli me kada vidim da ih se sve više uklanja, pošto nema ko da plaća komunalne naknade, mada su neki od njih uistinu pravi kulturni spomenici.
U nekim arhivima sam dobrodošao i omogućeno mi je da tražim, slikam, kopiram. Na žalost u matičnim uredima su mi još uvijek zatvorena, gotovo zaključana vrata. U gruntovnicama i katastru sličan problem.
Pošto se rodoslovljem bavim amaterski, nisam siguran da bi moja iskustva posebno pomogla drugim „amaterima“. Prema tome ne zamjerite što ću navesti neke mnogima poznate upute.
Motivi i ciljevi koji se žele dostići trebaju biti prilično jasno postavljeni. Moji početni motivi i ciljevi su danas samo dio današnje motivacije i ciljeva koje želim dostići. Trebalo mi je dvije – tri godine da temeljem prikupljanja literature, dostupne građe i informacija, čitanjem i analiziranjem dobijenog kao i sve drugačijeg poimanja samoga sebe, približno točno definiram motive i ciljeve.
Zahvaljujući tome, sve mi se rjeđe događa da nešto zaboravim pitati, slikati ili pribilježiti.
Stalna utakmica sa vlastitim raspoloživim vremenom kao i sa preostalim životnim vremenom pojedinih izvora, traži da se odrede jasni prioriteti.
Mada je obrada i sistematizacija prikupljenog neophodan dio posla, ipak su detekcija i intervjui sa potencijalno korisnim ( još živim) izvorima prioritet. Ovo: „ potencijalno korisnim“ se odnosi na niz posjećenih koji ne raspolažu podacima koje ćete očekivati a dio njih se više jednostavno ili ne sjeća ili sami osjećate da „lutaju“ i služe se pretpostavkama a ne točnim informacijama.
Svako od nas kreće u istraživanje sa određenim pretpostavkama i očekivanjima, za koje se često ispostavi da ne odgovaraju istini.
Saznanja da je neko od vaših predaka bio usvojeno dijete, ili da je promijenio prezime ženidbom sa ćerku bogatog tasta može predstavljati neugodno otkriće.
Dokaz da su vaši pretci, bliski rođaci bili na suprotnim stranama u ratnom sukobu ili da je neko od njih promijenio vjeru, prokockao imovinu, prevario, ojadio ili ubio... Istina zna zaboljeti, preokupirati, uplašiti. Svega ovoga moramo biti svjesni ali u isto vrijeme dovoljno savjesni i odgovorni da istinu ne prešućujemo i ne uljepšavamo jer onda to više nije istina.
Na put uvijek sa sobom nosim digitalni foto aparat ( sa par memorijskih kartica i punjačem), video kameru ( sa par kazeta i punjačem), diktafon, lap-top, čiste papire A4 formata i fascikle. Ponesem i slike štampane na papiru A3 ili A4 formata, na kojima su nepoznate osobe za koje pretpostavljam da bi ih domaćin koga posjećujem mogao prepoznati.
Uvijek je dobro u auto ubaciti čizme i veliki kišobran! GPS u automobilu je vrlo korisna stvarčica a Google Earth osim što može pomoći u pripremi puta, koristan je i da se zabilježe koordinate pojedinih lokaliteta koji neće vječno biti prepoznatljivi.
Znanje engleskog i slovenskog te slabije poznavanje njemačkog jezika mi puno znači. Još se uvijek mučim sa crkvenoslovenskim pismom, mada većinu toga mogu pročitati.
Više ne znam kako bih funkcionirao bez računala a riznice podataka na internetu i mogućnosti koje ta mreža pruža zaslužuju poseban prilog. Koristim veliki broj besplatno dostupnih baza podataka a za neke plaćam pravo korištenja.
Nekoliko sam godina koristio geneološki program Family Tree Maker da bih nedavno prešao na My Heritage-ov Family Tree Builder koji nudi prilično dobroWEB rješenje, mada za unos preko 500 osoba treba platiti naknadu.
Do sada sam prikupio dosta građe.
Mnogi mi pomažu, sve ih je više. Stižu pozivi i E-mailovi iz čitave bivše nam države, Evrope, Kanade, Amerike...
Susreti i razmjena iskustava sa drugim rodoslovcima me posebno raduju.
Svoj angažman na rodoslovlju sve više osjećam kao neku podarenu mi ili zadanu misiju koju moram ispunjavati, svjestan da je za života neću stići odigrati niti u njenom manjem dijelu.
Dušan Bastašić
www.Bastasic.com
Bastasic@gmail.com
